Kada smo pojeli, bilo je vrijeme reci do vidjenja, Wellington.
Od tamo smo se zapicili nekih 90ak km sjeverno do nekog besplatnog kampa.
Na Campermate-u smo procitali da vode ima iz obliznjeg potoka i da je pitka, ali kad smo dosli tamo - znak nas je upozorio da je voda kontaminirana otrovom 1080 - otrov protiv stakora, lasica i inih donesenih bestija.
Zanimljivost koju mi je Mirjana u jednom trenutku rekla je ta da Novi Zeland ima samo dva nativna sisavca - i to dvije vrste sismisa. Sve ostalo je uvezeno.
Kad smo dosli u kamp, digli sator, smjestili se u njega, a onda - petominutni potop - biblijskih razmjera. Taman rekli - oke, sve se smirilo - kad od jedanput jos jaci potop. Sator nije izdrzao. Mirjanina strana je bila totalno mokra, pa je odlucila spavati u Sunny-u. Sanjala je, valjda, sunce, ovce i kravice kako pasu negdje na Novom Zelandu.
Ja - tvroglavac - sam ostao u satoru. Okrenuo se od Mirjanine strane, da ne budem skroz mokar. Do jutra sam prezivio jos par proloma oblaka.
Posto nismo imali vode, a ni dolara odlucili smo se za 100 km udaljen Palmerston North.
U nekom vodicu smo procitali da je John Cleese - ne znam kojom zgodom dosao do Palmerston North-a i izjavio:
"If you ever do want to kill yourself, but lack of courage, I think a visit to Palmerston North will do the trick." :-)
Grad, da mu se oduzi na neki nacin, nazvao je gradsko smetliste po njemu. :-)))
Mi smo u Palmerston North-u promijenili novce, otisli u supermarket i ispred njega pojeli meat pie, popili kafe i pojeli - chocolate mousse. :-))
Kasnije smo otisli u Napier jer zbilja nista nema za raditi u Palmerston Northu. :-)
Napier nas je ugodno iznenadio. Gradic zivi u art deco stilu i bas ima stila. Smjesten je na obali pacifika u zaljevu Hawke - koji nas je iznenadio ljepotom.
U okolici ima i vinarija, a posto nam se pilo vino - stali smo u jednoj, ne znajuci da je gazda sa Hvara, ali njegovi preci su dosli na pocetku dvadesetog stoljeca.
Kupili smo chardonnay i odvezli se 200tinjak km u nacionalni park Tongariro.
Nasli smo oke i jeftin kamp i odlucili se da cemo tu biti dvije noci.
Kada smo dosli, skuhali smo si veceru i pozaspavali.
Probudila nas je vlaga koja je, opet, smocila sator, ali ovog puta smo ustrajali sve do 6 sati ujutro - kada smo se dogovorili da se dignemo, obavimo jutarnji ritual i krenemo put Alpine Crossing - sto obuhvaca nevjerojatno lijepu, a posto su u samoj blizini aktivni vulkani - to svakako daje posebnu dozu adrenalina. :-)
Ljudi mali mil'jon, ali nisu nam nesto previse smetali.
Popeli smo se na Mt. Ngauruhoe - 2287 metara. Uspon dosta strm, a za dolje - drugim putem - drito po vulkanskom siparu.
Kasnije smo popeli i Tongariro kojemu nedostaje vrlo malo do 2000 metara. :-)
Vrijeme je bilo oke. Izmjenjivali su se - sunce i oblaci - sa hladnim vjetrom, ali sve je to itekako podnosljivo jer taj dio Novo Zelanda je prelijep.
btw. Imate na zadnjoj slici kuda smo sve isli, a jedino sto mogu dodati jeste da je cijelodnevni izlet (skoro devet sati) dugacak nesto malo vise od 25.5 km, a uzivancija koja nam je pruzena je stvarno za pamcenje.
Uostalom, uzivajte u slikama, ja polako posustajem.
Sutra se ide za Rotorua-u, preksutra u Hobbiton.
Jos nas ocekuju uzbudjenja, tako da se treba za to naspavati.
Ale, moji, kuraja. ;-)
Guzo - the Mt Doom conqueror :-)
ps. Ovaj tjedan ste nam na 11 sati razlike - inace ste nam na 12 - jer ste mijenjali uru zadnju nedjelju u trecem mjesecu. Ovdje se ura pomice prvu nedjelju u cetvrtom mjesecu - kada cemo mi vec biti na putu za Pulu. :-)
31.03.2015.