Pie: dr. sc. Davor Mandić
Sredinom devetnaestoga stoljeća Pula je, sa svojih tisuću stanovnika, grad pritisnut malarijom, grad sa svega dvjestotinjak kuća, od kojih su neke i bez krova, grad bez valjane nade u budućnost. Doba je to austrijske vladavine. No, upravo će vojne i političke prilike u Monarhiji, posebno planovi u svezi s razvitkom njezine mornarice, promijeniti ozračje.
Godine 1849. Danac - Hans Birch Dahlerup, predloio je caru Franji Josipu I. Pulu za glavnu austrijsku ratnu luku i tako potaknuo gospodarski, populacijski i ini rast grada. Već sljedeće godine pula postaje samostalnom u vojnopomorskom smislu...
Temeljem odluke da grad bude "glavna stanica austrijske mornarice" otkupljeno je zemljite za izgradnju vojarne koja je dijelom imala sluiti posadi, a dijelom osiguravati "pomorsku stanicu", Arsenal i brodovlje u luci. Zapovjednitvo mornarice već 9. srpnja 1851. godine nalae gradskim i vojnim vlastima da ispitaju mogućnost otkupa građevinskog zemljita za realizaciju planova Momaričke građevinske direkcije za gradnju u uvali - Vala Perussi. Deset dana kasnije vojno zapovjednitvo izvjetava da je dio zemlje u posjedu Crkve, a dio vlasnitvo Giovannija Fabretta i Ticiana Varetonea koji zahtijevaju visoku otkupninu, pa se predlae eksproprijacija. Poslije isplate vlasnika, u listopadu, neposredno nakon to je ubrana Ijetina, započinju prvi građevinski radovi (na vojarni).
Potom,15. prosinca 1851. godine, tehnički bojnik Carl Moering predlae izgradnju bolnice za 800 bolesnika, zgrade admiraliteta (preko puta otoka - Scoglio Oliva) te skladita za municiju u uvali Vale Lunga, a početkom 1852. godine sastavlja popis preostalih objekata arsenala s naznakom prioriteta. Kako je bio miljenja da bi svaka licitacija usporila radove predlae da se ugovori za izgradnju objekata u Arsenalu, vojne bolnice i admiraliteta ponude građevinskom poduzetniku Valleu. Car Franjo Josip I, nakon to je sa svojim savjetnicima proučio prijedlog grofa Wimpffena o etapama gradnje Arsenala i utvrda, 17. oujka 1852. godine odobrava izgradnju Arsenala, te zahtijeva da se izgradnja arsenalskog zida pomakne za kasniji period, da se objekti grade neovisno o gradnji zida te da se morski bedem koji povezuje otok San Pietro s kopnom gradi zajedno s arsenalskim zidom. U istoj odluci nalae da u prve dvije godine započne gradnja na zapadnome dijelu Arsenala, da se pored navoza i radionica grade i suhi dokovi, da mu se dostavi popis ostalih radova koji će se obavljati u trećoj godini, te da baterija na otoku San Pietro do daljnjega ostane. Glede izgradnje tvrđava zahtijeva od povjerenstva posebno miljenje o potrebi gradnje na Punti Monumenta, Musilu (Stoja) i na breuljku Monvidal.
27.3.2010: 184718.06.2003.