crni oblačić.
Bogzna odkuda j’ dotekal,
kade se j’ fantina sve tepa,
i kot da ga j’ sran,
da j’ tako mići i sam,
se j’ razjadil,
raširil,
i nebo pokril.
Zvrnul je kablić
i pal je dažjić.
Pokle mui pasal morbin,
nestal je kot dim...
A mat se je jako jadila,
zač njoj se roba zmočila
ka se va vrte sušila.














