Tuberkuloza (TBC) je od davnina znana bolest koja je i danas jedna od najozbiljnijih i najraširenijih zaraznih bolesti. 1990. godine, Svjetska zdravstvena organizacija procijenila je kako je 1,7 milijardi ljudi prokuženo Mycobacterium tuberculosis (tuberkulin pozitivni), od čega je kod 8 milijuna ljudi bolest aktivna. Velika većina slučajeva aktivne bolesti se nalazi u zemljama u razvoju, a 2,9 milijuna ljudi godišnje umire od ove bolesti.

Kožne alergije predstavljaju grupu kožnih bolesti u čijem nastanku imaju važnu ulogu alergijski mehanizmi. Kao posljedica djelovanja medijatora (tvari koje se oslobađaju iz stanica mastocita koje sudjeluju u alergijskoj reakciji) i limfokina (biološki aktivne tvari koje stvaraju stimulirani limfociti) dolazi do oštećenje tkiva, koje registriramo kao alergijsku upalu.
Alergijske kožne manifestacije možemo podijeliti na one kod kojih prevladavaju mehanizmi ranog ili humoralnog tipa (pri čemu dolazi do povišene proizvodnje imunoglobulina; npr. urtikarija) i na one kod kojih prevaladavaju mehanizmi kasnog tipa ili staničnog tipa (s antigenom reagiraju specifično snzibilizirani limfociti, npr. kontaktni alergijski dermatitis).

To je zaključeno na simpoziju o menopauzi i andropauzi koji se održava na Plitvičkim Jezerima.

Poremećaji u uzimanju hrane su opasni poremećaji u ponašanju koji su rezultat međusobnog djelovanja niza faktora, a mogu uključivati emocionalne poremećaje i poremećaje ličnosti, pritisak u obitelji, moguću genetsku ili biološku predispoziciju i kulturu u kojoj postoji obilje hrane i opsjednutost mišlju o mršavosti. Poremećaji u uzimanju hrane obično se mogu kategorizirati kao bulimia nervosa, anorexia nervosa i ostali nespecificirani poremećaji. To nisu novi poremećaji. Iako je anorexia nervosa prvi put definirana kao medicinski problem 1873., opise samoizgladnjivanja možemo naći već u srednjovjekovnim spisima.