Tarapoto.
Ne znam sta da kazem, ali Marijana je danas izjavila nesto sa cim se apsolutno slazem, a ta izjava je glasila: "Ljudi moji, kako mi uzivamoooo!" - rekla je to iskreno vozeci se u mototaxiju - WIKI - u Tarapotu.
Chiclayo je 666 km za nama, voznja je trajala 15 sati, ali nekako je prosla lakse i brze nego ona u avionu iz Amsterdama do Lime sto pelja 12.30 sati.
Chiclayo je prosao brzo - vecini u shoppingu, manikuri i pedikuri - ali i u dobroj spizi. Stvarno - jedemo li ga jedemo - kvalitetno i dobro i ne tolio skupo, kao da nam je zadnji put u zivotu.;)) U Chiclayu smo imali stvarno oke smestaj - sve tip-top. Dorucak na krovu zgrade - onako, bas bogovski.
Bus za Tarapoto nam je krenuo justo na vrime - i 18.45h. Nedugo nakon polaska smo dobili veceru - super neka riza, meso, kompot i neku piroskicu od sira. Taman za hrkanje. Nevjerojatno koliko se covjek - ili bar ja - mogu opustiti u takvom busu - i spavati ka' covjek. Opustena varijanta.


















