Napredak - zapamtili smo ime naseg vodica. Ime mu je jednostavno - Gerlo.:D
Dan jucer - dosta topao i vlazan - narocito nas prvi dio dana - setnja po kisnoj sumi u potrazi za divljim zivotnjama. Vidjeli smo male zabe - kako otrovne tako i neotrovne, punoo vrsta palmi, zmiju neotrovnu, mrave svih velicina, ljenjivca, raznorazne vrste majmuna, ... Ma svasta nesto. Ljenjivca smo vidjeli nakon rucka u dzungli - na povratku u nasu oazu. Sporina mu je nevjerojatna, a i vodic nam je objasnio zato. Zbog nekog bilja sto jedu i sto im izaziva strahovite glavobolje i vrtoglavice, tako da 95% svog vremena provode visoko u krosnjama stabala grijuci pritom glavu i tako lijece sve svoje brige.
Ispravite me ako grijesim. Nisam stigao progooglati ispravnost te tvrdnje.
Poslije vecere uslijedio je "lov" na kajmane. Vrlo tiha nocna voznja potopljenim sumama i rukavcima, osluskujuci zvukove prasume i jednostavno uzivajuci. U camac nam je uletjela neka ribica - i to bas ispred Marijane. ok i nevjerica.;)) Potom je uslijedilo malo razocaranje - zbog visokog vodostaja kajmani su tamo gdje camac ne moze proci. Steta. Krenuli smo prema nazad i Gerlo je uocio neke male zabice i rijecnog raka na nekim - nazovi ih - lopocima. Stvarno taj Gerlo ima oko i proizvodi tako neke cudne zvukove kao i zivotinje sto ih namjerava dozvati i zna pun klinac toga. Svaka mu cast.



















