Cim smo se malo udaljili iz okruga Buenos Airesa postajalo je sve vedrije i vedrije. Ja sam sjedio do prozora i gledao u nepregdjedna obradjena polja - i u sebi rekao da itekako podrzavam prosvednike ispred kongresa koji su vjerojatno probdjeli noc u satorima, mokri, ali sa porukom - ne Monsantu u Argentinu.



Napokon kad smo dosli u vjetrovit El Calafate - uzeli smo taxi do domacinstva - ljubaznih mladih ljudi koji su nam spremili predobru veceru sa predobrim vinom, a nakon vecere pala je odluka da tu pustimo visak stvari koje necemo uzeti sa nama na treking, a tu je nastala lagana drama - kako sve te stvari zgurati u ruksake i jos pri tom misliti o tome sto jos trebamo nabaviti.
Sve smo spremili - ujutro je rano dizanje - u 5.45h i odlazak u Cile u 8h ujutro. U Puerto Natalesu bi trebali biti oko 12h.

--- btw. nisam imao neta u El Calafateu, pa ovdje zavrsavam - za sada - argentinski dio puta.

--- Chile-anski dio.:)

Put je bio dug kroz te neke tundre/stepe sto obiljezavaju dobar dio krajolika Patagonije.
Glavni highlight dana je bilo svercanje Fini Minija i cajeva u Cile - koji ima "rigoroznu" kontrolu unosa bilo kakve hrane, drvenih i slicnih predmeta u njihov dio Patagonije - jer njihove krave imaju tuberkulozu, pa da se neke druge bolestine ne uhvate na njih i na neke druge zivotinje sto se uzgajaju tu.
Fini mini - ocito nije organski proizvod jer da je - oduzeli bi mi ga jer imaju neki rengen koji skenira sve organski - na koji nacin - nije mi jasno.:) Na granici smo izgubili nekih sat vremena - koje smo u Cileu dobili - jer je u drugoj vremenskoj zoni - tako da smo kao da smo bili u vakuumu.:-D Kada smo - napokon - stigli u Puerto Natales - kupili smo karte za sutra ujutro za Torres del Paine - otisli na bogovski rucak - i shvatili kako nam je sve na neki nacin tesko. Najtezi godisnji godinama - a tek smo na pocetku.:-D Od sutra - nema vise toliko putovanja sa raznoraznim prometalima - avioni, busevi - nista od tega - Ford Tabanus je najbolje prometalo - rekli bi neki, pa uzgred temu - mi cemo propjesacit nekih 7 dana sa armadijima - od milja tako zovemo nase ruksake.:-P

Vjetar - na sta svi upozoravaju je nije nista dok se to ne dozivi - i dobro ce nam doci armadiji da nas taj vjetar na nekim dijelovima ne odnese - sluzit ce kao sidro - u najmanju ruku.:-P

Opet kazem - javit cu se kada god budem mogao.

To je sve od mene - i moje supatnice - Mirjane - a mi nastavljamo sa èilanjem.:)
Pozdravlja vas,
El Patagonico - Guzo :)