Nakon jos jednog Miradora - isli smo vidjeti oblizni slap, pa na pizzu/pivo, a onda drito na vidikovac El Condor jer se pocelo razvedravati i mogao se vidjeti Fitz Roy bez "dima". Inace, Chalten po nekom indijanskom narjecju znaci - dimnjak, planina koja se dimi. I uistinu je tako - non stop je na njemu neki oblak kao da ne silazi sa njega. Bit ce da gore na vrhu ima neke ozbiljne zracne struje koje vitlaju i ne pustaju oblacima da se razidju tako lako.
Kad smo se - po drugi put - popeli na El Condora - uvidjeli smo da ni ovog puta nista. Rekao sam samo - Manjana.:)
Napokon je dosla ta - Manjana. Cisto nebo bez oblacka, a pogleda na Fitz Roy - jednom rjecju - ocaravajuci.
Samo smo se pogledali i shvatili - da, mi smo uistinu the Weather Changers.:)

Prvi dan bio nam je bazni logor za Cerro Torre - De Agostini. Cerro Torre je jos skakljiviji od Fitz Roya sto se tice vremena i uslova. Malo ekspedicja se uopce odlucuje na takav poduhvat jer je vrijeme presudan faktor.
Medjutim, kada se Weather Changersi odluce na nesto i da to uistinu vide svojim ocima - onda mora da se razvedri i da vjetar bude minimalan.:)
Dosli smo do kampa - koji je btw. besplatan kao i ulazak u nacionalni park - dignuli sator, pojeli torteline i krenuli do Miradorea. Kada smo dosli na vidikovac - bilo je kristalno vedro.:)
Fotka 'vamo, fotka tamo, pa iz ovog ugla, pa iz onog. Mislim, rijetki su koji bas imaju toliku srecu sa vremenom.:) Kada smo se spustili do satora - bilo je vrijeme za chillanje - do jutra.:)
Jutro - caj, juhica + left overs tortelina - i bilo je vrijeme za polazak do - kampa Poincenot-a - podno Fitz Roya. Put je bio uobicajeno lijep - kroz sumu, kroz stepu/tundru/..., potok 'vamo, laguna tamo, ... Zbilja lipo i nezahtjevno.
Kada smo dosli do kampa - uobicajena spika - sator i jelo. Poslije jela smo se zapicili do Lagune de los Tres - valja preci nekih 400tinjak metara nadmorske visine u sat vremena. To je bilo najzahtjevnije od cijelog djira, ali rastereceni od ranaca - maltene smo iz cuga napravili to.:)
Kada smo dosli do Laguna de los tres - naprosto nam je zastao dah. Jedan glecer - zeleno jezero, drugi glecer - plavo jezero, a povrh njih stjencuga koja se jos dize nekih 2000 metara - poznatija kao Fitz Roy.:)
Predivnnooo.

Izkulirali smo nekih po ure prije silaska i odlaska do kampa - iz kojeg smo se upiutili na drugu stranu do Mirador glaciar Piedras Blancas. Opet glecer, ali i sta drugo ocekivati nego ledenjak usred nacionalnog parka - Los Glaciares.:)) Uslijedio je povratak u kamp, grickanje malih zalogajcica od mortadele i integralnog kruha i igranje briskule. Moram priznat da sam dobio cesalj od Mirjane, a potom smo se odlucili za poci u sator - ja da backupiram fotke i citam neki strip, a Mirjana svoj ljupki Kindle.:)



Isli smo dosta rano spavat - cca 20:30h - jer smo rekli da cemo se dignuti prije 6h i da cemo za GoPro-om snimati izlazak sunca na obroncima Fitz Roya- gdje smo se zadrzali do 8h - nas uradak: Mirjana & Guzo production, a potom odlucili jesti i krenuti put Chaltena - do kojeg nam je bilo potrebno nekih 2 i po sata. Super je sto sve te neke staze vode iz i u Chalten - tako da nije potreban nikakv prijevoz. Sve se ide i sve se stize iz Chaltena. Genijalno.

Kada smo dosli do grada - zajednicki prijedlog je bio da odemo do hostela gdje smo nocili bar ostaviti ranceve, a Mirjana je dosla na super ideju - pitat covjeka da li se mozemo istusirati. Tip je rekao da uopce nema problema - ni za jedno - ni za drugo - i nije htio nikakvu naknadu. Super. Mirisljavi i osvjezeni - uputili smo se - sto ce na kraju ispati nadobudno - do ducana da kupimo nesto za put - do El Calafatea, a bome i do Ushuaiae - jer kada stignemo do El Calafatea - cca 22h - procamit cemo dobar dio noci na busnoj jer u 4h imamo bus za Ushuaiu - gdje stizemo sutradan u 21h.




Ducani u Chaltenu rade dvokratno - od 16/16.30h, pa smo odlucili ici nesto pojedto - steak i ovcetinu, a za desert cokoladni mousse i palacinka od karameliziranog mlijeka - da pojednostavim recepturu.:) Nakon toga - vrijeme je bilo za shopping - u pekari. Uzeli smo si nesto za put - empanadas - i za prigrist nesto odmah neku njihovu cokoladnu slasticu - sa karameliziranim mlijekom.:) Kad smo nasli gdje cemo sjesti, a da nije restoran/bar/... - i pojeli te kolace - smatrao se pozvan neki mladi retiver i zasjeo izmedju nas - sa pogledom: A daaaj, ceskaaj meee!:)
Zadrzao se kod nas nekih 10ak minuta, a nama je bas dobro dosao - za ubit vrijeme.:)
Nakon toga - uslijedio je shopping - unosan i kalorican - i eto nas sada na putu za - El Calafate.:)

Vole vas sve,
one of the team member of Weather Changers
Guzo
:))