Dosli smo do jezera Wanaka - gdje smo odlucili nociti na parkiralistu za self contained kampere.
Puhalo je za riknut, a neki gusti crni oblaci su se nadvili nad nama. U sest sati smo si namjestili sve moguce budilice da nas probude - ne bi li napravili neki treking od nekih 6-8 sati. Kada smo se probudili - mrkla mrakusa je jos uvijek bila, ali zvijezde na nebu su nam pruzile optimizam u jos jedan u nizu lijepih dana. Jutarnji ritual je odradjen poluskopljenih ociju, a kada smo dosli u istoimeno selo - Wanaka - taman se Visitor centar otvarao i ljubazna gospodja za pultom nas je odgovorila od nase nakane za trekingom, ali nam je sugerirali neke druge - a uzi izbor je pao na dva - od cega nam je jedan upao za oko. 1000-1200 metara nadmorske visine nam je ocito u ovomjesecnom horoskopu jer sve trekinge koje smo radili imali su otprilike tu nadmorsku visinu, a u prosjeku su nam trajali oko 5-5:30 sati. Kool. :-)



Tako je bio i ovaj. Posto smo bili rani u planini gotovo da nije nikoga bilo. Popeli smo se, poslikavali i bas izgustali citavo vrijeme. Posto nam je Lovely bio pun shporke vode, vrijeme nam je bilo da se upustimo u tzv. dumping zonu i ispraznimo sto se ispraznit dade. :-) Nema problema. Klik tamo, klik 'vamo, otvori spinu 'vamo, tamo - i u tili cas imali smo opet cistog Lovelya.
Opet je bilo vrijeme da se zaputimo na put - ovaj put do najvise planine na Novom Zelandu - Mount Aoraki ili Mt. Cook. Mirjani ide sve bolje i bolje ova voznja po lijevoj strani, tako da se bojim sta ce biti kada dodje u Pulu.:-)




Put nas je naveo da potrazimo slobodno mjesto na freedom camping parkingu pokraj jezera Pukaki - koje je takve boje da sam bas ostao - paf. Tirkizne boje. Najdublja tocka mu je 70 metara, a prosjek nekih 45. I jos kada se u daljini - nekih 60 km - vidi Cook taj prizor jednostvno ostavlja covjeka bez daha.
Mene je, npr., ostavila bez daha vecera na piknik stolu uz takav prizor. Neprocijenjivo. :-)

Dizanje je bilo dosta hladno - negdje oko 5C, ako ne i manje. Ritual je bio nesto brzi jer je bilo hladno, a i trebalo je vozili 50ak km do sela, od kuda se krece prema Mueller Hut-u - na visini upola manjoj od samo grdosije - gospodina od planine - Cook-a.
Dan je bio - predivan. Gotovo bez oblacka. Staza do Muellera je naporna jer se poola staze gre po 1880 skalina, a ostatak je grubo do sitni sipar, ali kada se popnete gore - docekaju vas - tko drugi nego Kee. :.)





Bas lipi dan je bio danas.
Poslije setnje i marende - put nas je doveo do Oamare - mjesta na pacifickoj obali - poznatog po pingvinima, a i necemu drugome, ali o tom - u iducem mailu. :-)

Ostavljam vas u prizorima koji su nas uveseljavali ovih tri dana. :-)

btw. Kako je na jednom kamenu na slici 3 pisalo - Life is beautiful. :-)

AlegriJa.
Guzo - the Sandfly killer :-)

ps. Nemamo vise problema sa sandflyevima - izgleda da sam ih istrijebio. ;-)