PULA-online.com - Priča o jednom gradu - Pula na prijelazu stoljeća (VII dio)

Godine 1871. po okončanju izgradnje Hidrografskog zavoda, na brežuljku Zaro pristupa se ozelenjavanju nastaje novi park površine 29.000 m2. S padina brežuljka, s mjesta s kojeg je bio najljepši pogled na Arsenal i sidrište K.u.K. ratne mornarice, Franjo Josip I. dao je podići 1877. godine spomenik viceadmiralu von Tegetthoffu.

Spomenik admiralu von Tegetthoffu rad je Carla Kundtmanna, a činili su ga četverokutni blok s likovima Marsa (boga rata), Neptuna (boga mora), Glorije (božice Slave) i Fame (božice vijesti ili moći) i skulptura admirala u nadnaravnoj veličini. Na prednjoj strani brončanog postamenta bila je posveta; "Viceadmiralu Wilchelmu von Tegetthoffu, car Franjo Josip I, 1877, hrabrom borcu kod Helgolanda, slavno pobjedio kod Visa i stekao vječnu slavu za sebe i za austrijsku flotu". Spomenik Tegetthoffu s uredenim okolišem i Zavodom u pozadini biti će čest motiv na razglednicama onodobne Pule.

U neposrednoj blizini Maximilijanovog parka u novoj četvrti San Policarpo, dovršena je 1891. godine i monumentalna zgrada Mornaričko-tehničkog odbora (K.u.K. Marine technisches Comitee). U ovoj dvokatnici s visokim prizemljem, organizirana je djelatnost Mornaričko-tehničkog odbora (osnovanog 1885. kao savjetodavnog tijela Mornaričkog odsjeka pri Ministarstvu rata) u sedam, odnosno osam odjela. Bio je to odjel za brodogradnju, za strojarstvo, za topništvo, za torpediranje, za podmorsko miniranje, za tehnologiju i elektroniku, za hidrografiju i navigaciju te djelatnost Mornaričke knjižnice. Bila je to "...visoka škola znanstvene specijalizacije u tehničkim problemima mor-narice ...". Na čelu institucije nalazio se upravitelj, a svaki od osam odjela imao je svog voditelja u rangu stožernih časnika ovisno o stručnoj kvalifikaciji. Preseljenje Mornaričke knjižnice iz zgrade Hidrografskog zavoda ( 1892.) u vlastiti smještaj, a potom u zgradu Mornaričko tehničkog odbora (i njezino ustrojavanje kao VIII. odjela) nije značilo samo preseljenje nego i preustroj. Naime, 1895. godine Hidrografski zavod predlaže prijelaz knjižnice u ingerenciju Mornaričko tehničkog odbora i formiranje novog IV. odjela - Odjela geofizike.

Godine 1900. car Franjo Josip I. prihvaća prijedlog i pri Zavodu ostaju samo dvije stručne knjižnice - knjižnica Zvjezdarnice (sadržavala je nautičku i astronomsku literaturu, kao i druge knjige i kartografska djela potrebna za rad Zvjezdarnice) i knjižnica Odjela geofizike (objedinjavala je geofizikalnu literaturu, godišnjake, biltene meteoroloških i geoloških zavoda). Osmi odjel K.u.K, Marine Bibliothek imao je po novom ustroju svoje podružnice u Hidrografskom zavodu (Hydrographisches Amt.), Arsenalu, pri Ministarstvu rata i na bojnim brodovima, Priručna biblioteka u Arsenalu (K.u.K. Seearsenals - Schiff-baudirektion - Bibliothek) bila je smještena u upravnoj zgradi, lijevo od današnjeg glavnog ulaza u Brodogradilište "Uljanik" u predjelu koji se ranije zvao Val de Buso, Prema nekim indicijama fond knjižnice brojio je dvije tisuće svezaka. Priručna knjižnica pri Ministarstvu rata u Beču (Reich - Kriegs Minis-teriums Marine Sektion - Bibliothek) bila je uže specijalnosti, osnovana je 1877, godine (sa sjedištem u Ratnom arhivu u Beču), Fond Knjižnice činili su duplikati i triplikati iz Centralne knjižnice. Profesor Roman Lukin u svom radu "Mornarička biblioteka u Puli (K.u.K. Marine Bibliotehek) " navodi da je knjižnica bila uže specijalnosti i da su knjige uz opću signaturu tekućeg broja inventarne knjige matične Knjižnice imale i vlastitu signaturu s oznakom M. S. (Marine Sektion). Posebne podružnice činile su tzv. brodske - pokretne knjižnice na brodovima (Schiffsbibliotheken). Godine 1897, Predstojnički ured potiče temeljnu reorganizaciju brodskih knjižnica. One postaju različite po obimu i sadržaju. Osim knjižnice za zastavni brod eskadre (s izabranim djelima o ratnoj znanosti), ustrojeno je pet knjižnica za brodove na prekooceanskim pu-tovanjima (sadrže "Brehmov životinjski svijet", izbor prirodopisnih; zemljopisnih i etnografskih priručnika te nekoliko knjiga poučnog sadržaja) te šest knjižnica za brodove na samostalnim putovanjima po Sredozemnom moru i za usidrene brodove, Pravilnik o korištenju Mornaričke knjižnice utvrđivao je način korištenja knjižnog fonda, čuvanja i zaštite kao i odredbe o preuzimanju knji-ga. Prema Pravilniku knjige je preuzimao zaduženi časnik odgovaran zapovjedniku broda i upravitelju Centralne knjižnice.

21.04.2011. : 2082