|
|
 |
R&R priče i poezija |
Urbana proza i poezija Roberta Roklicera |
 |
Robert ROKLICER
U HOTELSKOJ SOBI
Konobaru sam rekao da pozove taksi. Sjedili smo uz pune čae i čekali. Ona je pila votku s tonikom, ja pivo. Pitala me je da li pijani mukarci mogu jebati cijelu noć. Ja sam rekao da neki mogu, jer ja sam mogao. Ona je rekla da je i ona čula da neki mogu. Rekao sam joj da ne sere, već da govori istinu. Pitala me je na to konkretno mislim. Bio sam pijan pa sam odgovorio to mislim. Rekao sam joj da se sigurno tisuću puta jebala s pijanim mladićima.
U taksiju me je primila za kosu i povukla na svoja usta. Odgurnuo sam je i rekao da pričeka do hotela. Vratila je svoju ruku natrag i odmakla se nekoliko centimetara. Ljutim se, rekla je, ponaa se kao svinja prema meni. Nisam svinja, rekao sam, samo sam oenjen. | Robert ROKLICER
ZELENE OČI
Stojanka je krasna djevojka, to bi u mom selu rekli, rasna kobila. Mogao ju je zajahati svako tko je bio vjet u preskakivanju prepona.
Ja sam, na alost, već imao kobilu kod kuće, koja nije bila rasna, ali me zato čvrsto drala za prepone. Zato sam vjerojatno i bio drag Stojanki. Ona je voljela jahače koji se nisu okolo hvalili da dobro jau. Nije znala, da bih se i ja hvalio da sam smio od one svoje kobile. Mislila je da imam veliki bič i da mogu satima jahati do cilja. Da sam, u sutini, samo skroman. Nije znala da sam pizda koja se stravično boji svog konja. Poslala mi je čak i ljubavno pismo preko jednog potara koji ju je s vremena na vrijeme zajahao. Njegova kobila je odavno otila na privremeni rad u Italiju i to povremeno traje već 12 godina. Sad potar vozi njezin Fiat, kupljen dijelom na leasing, dijelom na pushing. I dobro mu je. Bolje nego meni.
Moja kobila neće nigdje da ide bez mene. Naao sam joj posao u Njemačkoj na jednom vojnom poligonu. Trebala bi samo da kopa bunkere. Poslije bi je unaprijedili i dobila bi čin. Tako bi brzo napredovala. Sa činom bi mogla raditi kao pokretna meta na poligonu. Mladi rezervisti bi vjebali gađanje u nju dok bi ona trčala po livadi. Za svaki metak koji bi dobila u noge ili ruke, imala bi bonus od 100 eura. Od kukova do glave 150. Pogodak u glavu 300 eura. Izračunao sam napamet da je pogode samo 16 puta mjesečno, bonus bi na osnovnu plaću iznosio najmanje 3000 eura. S tom lovom mogli bi da sagradimo svinjac, koji toliko elimo. Jest da bi ona imala jedno 40 rupa vie na tijelu nego ove tri, ali smo mogli uzgajati pračiće. A prasetinu oboje oboavamo. Ona najvie voli rebra i unku, a meni pripadnu bijeli bubrezi, ili, kako mi to na selu jednostavno kaemo, svinjska jaja.
| Robert ROKLICER
BROJ DEVET
Kad te prati baksuzluk, onda te prati do smrti. Moj stari je govorio da se, kojim slučajem, u jednoj vreći nalazi sto pi*aka, a samo jedan ku*ac on bi, uz sreću koju ima, potrefio ba na ku*ac. Od njega sam oporučno naslijedio bolesti, sklonost ka alkoholu i sreću. Moj mlađi brat je naslijedio kuću i auto. Opet oporučno. Zabrinjava me jedino to sam od staroga naslijedio i talent za matematiku.
Tako sam jedno jutro krivo izračunao udaljenost do Majine kuće. Smatrao sam da ću stići točno u devet sati. A devet je moj fatalni broj.
Iako ne vjerujem u numerologiju, astrologiju i slična sranja, devetka je obiljeila čitav moj ivot.
S devet sam godina prvi put imao u rukama jeftini erotski časopis. Oduevio sam se sa sisama gole crnkinje, a sablaznilo me je crno kućite između njezinih nogu. Imala je vie dlaka po međunoju nego moj djed na glavi. Isprva sam mislio da se radi o uredničkoj cenzuri; da je netko crnim flomasterom nacrtao trokut kako se ne bi vidjela pi*ka. Kad se malo bolje prisjetim tog vremena, picu sam zamiljao kao golobrado lice irom otvorenih usta. No, to zna jedan devetogodinjak?
Moj je prvi seks trajao devet sati uz devet polusatnih pauza. Boica nije imala devet godina, već esnaest. Ja trinaest, iako sam joj lagao da imam petnaest. Popuila je priču, ali nije htjela vie nita drugo. Hodali smo skupa do njezine osamnaeste godine. Za rođendan sam joj poklonio srebrni prsten i triper. Sjećam se da sam prsten kupio u jednom jeftinom dućanu, a triper dobio, za istu cijenu, od jedne maloljetne kurve. | Robert ROKLICER
VOLIM, VOLIM, VOLIM ENE
(2.DIO)
I ona mene voli. Ma ta voli, oboava. Rekla je, zete da sam te svijećom traila ne bi te nala. A onda je kupila naočale i stavila sluni aparat. I sve se promijenilo, mada mislim da me i dalje voli. Negdje duboko u dui. Recimo kad je prole godine imala infarkt traila je od doktora da je prvo ja posjetim. Ja je nazovem i pitam to da joj donesem. Neće nita, hoće mene vidjeti. Rekoh da vam draga punice kupim neku knjigu. A ona će meni, ta će kupovati knjigu kad doma već imam jednu u regalu. I ima lijepe kone korice, taman se slae s bojom regala. Tako sam doao praznih ruku. to će te, moja punica tedi na svakom koraku. Toliko tedi da je od milja zovem: punica- tedionica. Kad sam je vidio smrznuo sam se. Jadna nepomična lei, ne moe rukama, ne moe ni nogama, samo jezikom moe. Ko na prijemnom ispitu za kazalinu akademiju, dva monologa pa recitacija, pa ispočetka, dva monologa i recitacija. Kad je hvatala zrak, ja da bi je utjeio rekao sam: punice kakav god da je infarkt, glavno da je od srca.
| Robert ROKLICER
VOLIM, VOLIM, VOLIM ENE
(1.DIO)
Jeste se ikada upitali zato se aktualne bolesti nazivaju enskim imenom? Kravlje ludilo. Ptičja gripa. Tko? Ova krava, ova ptica, ova- sida. Problem je kad lav urlikne cijela se dungla zatrese od straha. A dungla nije mala. Ili uzmimo medvjeda. Vladar ume. On kad se izdere sve ivotinje popadaju u nesvijest. I sad, nakon svega toga, dođe jedna koko koja samo jednom kihne a cijeli svijet se usere od straha. Sreća je da ptičju bolest moete dobiti samo ako koko jedete sirovu. Nesreća je ako joj stanete u drek. Znači paljivo hodati. Pazi minirano / ptice kakaju. Stane li nezgodno, u govnima si do grla. Posve druga stvar je s kravljim ludilom. Krave ne lete. Kad bi krave letjele i kenjale po zraku padale bi kasetne bombe. to znači jo paljivije hodati. Jednim okom prema nebu, drugim po putu. To bi se zvalo ptičje ludilo.
Ja nemam tih problema. Prirodno sam cijepljen od svih tih boletina. Dovoljno je to sam oenjen. Da me sada ne bi krivo shvatili i pomislili da sam enomrzac. To nije istina. Ja u biti oboavam ene samo to to jo nisam priznao svojoj eni. Momentalno bih imao i kravlje ludilo i trakavicu ptičje gripe. Neka misli da sam imun. Objasnio sam joj svoju teoriju relativnosti. Mukarci imaju urođenu antenu među nogama da bi do braka hvatali signale. Poslije braka ista ta antena im slui samo zato da imaju duboki glas.
Siguran sam kako ste primijetili da ene godinje u prosijeku slave desetak praznika. Valentinovo, rođendan, Dan ena, Majčin dan, puničin rođendan, imendan, godinjicu braka, PMS, SMS i ta ti je znam to sve ne. Mi mukarci slavimo samo Novu godinu. Valjda se zato toliko i puca iz sveg raspoloivog arsenala. Da nadoknadimo. Moja ena i ja smo proslavili 13 godina braka. Htjela je da zakoljemo prase i okrenemo ga na ranju. Ja sam htio to isto, ali sam se predomislio. Pa nije svinja kriva to smo se upoznali na taj dan.
| |
| 
|
vremenska prognoza |
|
|
|
 |
| |
|
pretraivanje |
|
| |
prethodna stranica
