|
|
 |
Guzo na putu |
Guzo putuje i pie iz Indija |
 |
Guzo u Patagoniji
Dan 10-13: The Weather Changers
Ekko nas u busu za El Calafate - opet.:)
No, vratimo se mi par dana prije - tocnije u srijedu - kada je pocela
avantura zvana El Chalten.
El Chalten je malo mjestasce smjesteno oko 200tinjak km od El
Calafatea, a malo mladje od Mirjane - oko 25 godina.:-P
Ne bi ni postojalo da nije planinara, avanturista, penjaca - i cijelo
je prilagodjeno upravo toj ciljanoj skupini ljudi.
Hotela, hostela, kampova na svakom koraku. Restorana isto tako -
pokoji ducan sa hranom, suvenirima i raznoraznom opremom -
penjacko-planinarskom - za kupiti ili rentati.
Simpatican gradic koji privlaci avanturiste odasvud - talijana,
amerikanaca, domacih, francuza, svicaraca, ... Bučkuri nacija.:)
Rezervirali smo hostel par dana prije, a na reviewu je pisalo 30
metara od busne. I bijee - bukvalno 30 metara. Doduse nisam mjerio, ali uistinu je preko ceste.:)
Kada smo se smjestili odlucili smo ici do prvog vidikovca - Mirador El
Condor. Odmah nadomak mjestasca neko brdo, pa su odmah tamo smjestili vrlo privlacan Mirador.
Vrijeme je bilo vjetrovito, a pogled na obliznje planine - od kojih su
najpoznatije svakako Cerro Torre i Chalten (aka Fitz Roy) - sakrivao
je vjeciti oblak koji vremenski boravi na vrhovima tih planina -
mislim - nekih 360 dana. Ostalih 5-6 dana se rasporedi u toku godine
po 2-3 minute svakih 15ak dana.:)
Vjeciti ekstremni optimist govorio sam Mirjani - Manjana ce se
razvedriti i uvidjet cemo vrhove jedne od najtezih penjackih poduhvata upravo zbog vremena - koje treba iskalkulirati tako da se sve poklopi - sto je ovdje prava lutrija - osim kad smo nas dvoje kao tim - Weather Changers - u pitanju.
| Guzo u Patagoniji
Dan 9: El Calafate, Perito Moreno i neki miung misli
Jucer je bio dan kao i svaki drugi - on the move, bejbe.
Iz Chilea opet u Argentinu - opet u El Calafate, ali ovog puta - to je
Mirjana skuzila - 2 dana u istom mjestu. Uspjeh, rekao bi.:)
Uzeli smo si hostel u predgradju El Calafatea - sto bi drugim rijecima
bilo cca 10ak minuta od centra.
Kada smo prvi put bili tu - upoznali smo neku svabicu koja je sa
deckom odsjela u istom hostelu gdje i mi - porijeklom iz 'rvaCke,
tocnije starci su joj iz Bjelovara - i ona i decko su isli u Puerto
Natales istim busom kao i mi. Slucajna koincidencija. Kada smo bili
dosli u Puerto Natales - Mirjana i ona - Katarina - su si postaek
frendice prek' fejsa. Kada smo dosli u civilizaciju - bila je dosla
poruka od Katarine - da li se kojim slucajem vracamo u El Calafate jer
su oni zaboravili/izgubili/... neku majicu u nekom veseraju.
Kad smo dosli u El Calafate - imali smo zadatak - tj. par zadataka,
ali ovaj mi je bio najsladji.:)
Dosli smo u veseraj - i, naraFski, dobili jos nekih 200tinjak grama za
teglit po svetovima.:P
Od ostalih zadataka sto smo trebali ispuniti bili jesu - napravit plan
daljnje akcije, kupiti sve karte koje mozemo kupiti, rezervirati sve
hostele koje mozemo rezervirati - tako da smo sa time na miru - i
uplatiti si izlet ice trekking po gleceru Perito Moreno -
Perito Moreno Glacier
Jucerasnji dan je prosao samo tako.;)
Danas prije nego sto smo se zaputili do glecera - kupili smo si busne
karte do Ushuaie -
Ushuaia -
u koji krecemo 23.2. ujutro u 4h, da bi putovali cijeli dan do tamo i dosli
tek negdje oko 21h u Ushuaiu.
No, vratimo se mi danasnjem danu.
| Guzo u Patagoniji
Dan 3-8: Chile - Torres del Paine
Dio 1
Jutro - kada smo krenuli na Torres del Paine je proslo - uobicajeno, rekao bi.
Probudio sam se sekundu prije Mirjane - koju su probudili neki ljudi
iz hostela koji su bili dosta glasni i - po nama - jako rani.
Napokon su otisli, a ja sam usao u zajednicko kupatilo ne bi li se
istusirao i sredio za osmodnevnu setnjicu.:)
Dok sam bio pod tuem - zacuo sam da netko kuca na vrata, zatvorio sam vodu i osluskivao tko to kuca.
Bila je to Mirjana - koja je totalno iskuliranim glasom rekla:
- Guzoo, mislim da nismo trebali okretati sat i trebali bi krenuti - odmah!!!
Sve je to bilo receno leggero - bez ikakve panike.:)
Normalno da sam izletio iz kupaonice jer sam jos neke stvari imao
porazbacane po sobi.:)
Onaj vakuum - od onih sat vremena provedenih na cileanskoj granici - koji sam spominjao u proslom mailu - bit ce da je samo bio vakuum u mojoj glavi jer se nista nije trebalo okretati.:P
Svaka cast Mirjani koja je isla provjerit lokalno vrijeme za Puerto
Natales tako rano.:)
Stigli smo na bus - 5 minuta prije partenze - poprilicno gladni. Sva
sreca sto je bus stao na pauzu usput, pa smo se okrijepili -
sendvicem.:)
Jos nije bila dogovorena tura - staza je kruzna, ali na masu mjesta
pise da se treba ici kontra kazaljke na satu, pa je to bio neki
okvirni dogovor, ali jos nije bilo definirano gdje cemo izaci iz busa.
Ima tri punkta na kojima mozes izaci. Dogovorili smo se za sve u roku
od minute.:)
Kada smo izasli iz busa - mi i cijeli bus jer je to ulaz u Nacionalni
park, pa trebas platit, dobijes mapu nacionalnog parka i odslusas neki
video o tome da ne smijes paliti vatru van mjesta propisana za to, da
ne smijes pusiti osim u campanentima i refugiosima, da ne smijes
kampirati gdje te volja - i kolike su kazne za isto. Sve u svemu -
lijepo od njih da te upozore - jer u proslosti su ljudi izazivali
pozare samo tako.:(
Nakon te procedure - montirali smo nase armadije na ledja i pravac -
Campamento Seron - 16ak km.
Vjetar - unatoc sto su svi na netu rekli da puse u ledja ili da uopce
ne puse - mi smo ga imali cijelo vrijeme u facu.:)
Vrijeme je bilo bogovsko - osim tog vjetra, ali na to smo bili
spremni. Na oglasnoj ploci za 9.2. pisalo je da ce vjetar puhati
brzinom od 79 km/h. Ne znam da li je to uistinu bilo tocno, ali
propuhalo nas je.
Temperatura za kratkice - sa UV indexom izmedju 7 i 8 - u kojima je
Mirjana cijelo vrijeme bila, ja se nisam usudio.:)
Vratio bi se jos malo vjetru - suh vjetar koji ti isusi sve - a
najvise usta. Sva sreca pa se o vodi tu ne treba brinuti - ima je na
pretek - svugdje nesto tece i sto je najbolje - pitko je. Tako da - mi
picimo sa dvije politrenke i kod svakog potocica ih natankamo.:)
Ja sam morao predati stafetu - odnosno sator - Mirjani nakon sat i po
hoda. Too much imam tih stvari i jednostavno bi me to usporilo.
Mirjana se za to bez problema ponudila - i nakon predaje satora - meni je bilo lakse. 3.5 kg lakse.:))
Predivna priroda - i jos bolji dan. Masu ljudi dolaze vidjeti Torrese
- 3 spicaste geoloske tvorevine - stvarno se isplati vidjet - ali su
dosta cesto obavijene oblacima i moze proci masu vremena dok se oblaci povuku.
Mi smo ih vidjeli - obasjane suncem - iz daljine. Za sutra je
najavljeno sunce, sa malo slabijim vjetrom, tako da ce i sutra ljudi
uzivati u pogledu na Torrese.
Nakon 4.30h hoda stigli smo do danasnjeg kampa.
btw. Imaju neku politiku do kada se mora stici do odredjenog
kampa/refuggia. Npr. Mi smo danas trebali doci do 17h, a vidjeli smo
da masu ljudi dolazi i poslije tog vremena. A, ma. Mi cemo se
pridrzavati njihovih regula jer itak imamo vremena.:)
Sada chillamo u satoru - poslije vecerice i partije karata.
btw. Zaboravio sam se zahvaliti i Fabriziju Perkovicu - aka Fabru -
koji nam je uletio sa pinjatama i kuhalom. Danas su se pokazale kao
savrsena kombinacija.:)
Ekko. To je bio prvi dan u Torresima.
Zadovoljni vidjenim i time sto cemo jos vidjeti. Sutra u nove avanture. Jedva cekam(o).:)
| Guzo u Patagoniji
Dan 2: El Guzo
El Guzo - to bi se moglo opisati kao kada neka katastrofa dodje traje cijelo jutro kada sam ja negdje i popodne nestane kao da nista nije ni bilo.
Noc i jutro u Buenos Airesu je, naime, bilo u najmanju ruku apokalipticno.
Po noci su nas dosta cesto budili munje, gromovi, a bome i kisa koja je lila kao iz kabla - ono kao u tropima sto pljusak zna trajat po po ure, samo sto ovo nije prestajalo nikako..
Kad smo dosli na aerodrom - Mirjana je postavila logicno pitanje:
- Sta avioni lete po ovakvom grljavinskom nevremenu?
Sve nam je postalo jasnije kada smo dobili kartu za avion na kojoj nije bilo naznaceno sa kojeg gate-a idemo, a tek kada smo - nadobudni
- pogledali u monitor gdje su upisani avioni koji trebaju da polete - masovno je bilo ili Canceled ili Delayed ili Estimated. U tu trecu kategoriju smo spadali i mi. Estimated bourding u 11:15h.
Odredili su nam gate oko 11h i svi smo se sjatili na taj gate - kad ono zenska kaze da ostanemo tu kod tog gate-a, ali da cemo kasniti zbog electric storm.
A kisa - nije prestajala sa padanjem - samo je pojacavala. Munje i gromovi su prestali, ali kisa nije.
Na kraju - nakon 2 i po sata cekanja - El Guzo je odlucio biti milostiv i pustiti nas da odemo onkraj zemlje.
| Guzo u Patagoniji
Dan 1: Na put za...
Na stari svjetski putnik i njegova pratnja opet su krenuli na daleke pute... Ovaj puta to je priča s putovanja po Junoj Americi i to samome jugu - Patagoniji.
Dokle će sve stići i odakle će se uspjeti javiti .... jo ne znamo ali sve to nam stigne iz daleke Patagonije od Guze i Mirjane objavit ćemo čim prije.
Uivajte u njihovim doivljajima prateći ih na naim stranicama.
Stric
-------------------------------------------------
Dobro vecer, drugovi moji.
Kao sto vecina vas zna - ja sam se zaputio na put na kraj svijeta -
bolje receno u Patagoniju - i to u kumpaniji sa jednom mojom dragom
prijateljicom - Mirjanom.
Kao prvo - zahvalio bi se HGSSu na posudbi satora - kojeg cemo
upotrebljavati u danima koji nam slijede, kao i mom braticu i njegovoj
obitelji na kunpnji vrece za spavanje. Hvala i ekipi iz Uljanik
plovidbe na sudjelovanju pri kupnji karte i svim drugima koji su nas
bodrili, a i oni koji nisu - jer su milili da se salimo kad smo rekli
kamo idemo - i naraFno - mojoj mami - carici.:)
Eto, nas prvi dan u Buenos Airesu nakon poduze voznje i leta.
Sve je krenulo u 5h ujutro ispred LA Elektre na Vidikovcu - odakle nas
je pokupio Filsov bus koji nas je dopeljao do Mestra odakle smo se
brze bolje uputili na aerodrom Marco Polo, da bi nekih 6 sati kasnije
docekali dekolaciju aviona za Rim, odakle smo - nakon nekih 4 sata -
uzbudljivog - cekanja napokon docekali momenat i zaputili se na 12 i
po sati dugi let do Buenos Airesa.
Uzbudljivo cekanje je bilo zbog kupnje mojih slusalica - koje se nije
obistinilo - vec smo si kupili GoPro Hero 3 -
GoPro - tako da smo jakoo uzbudjeni smo sto idemo u Patagoniju i to cemo i malko potkrijepiti video uradcima.:)
Kada smo zasjeli napokon u avion (777-200ER) - cetiri sjedala u
sredini su zauzela - cetiri dalmatinca. Odmah smo se zapitali da li
imamo cepice za usi.:)
| |
| 
|
vremenska prognoza |
|
|
|
 |
| |
|
pretraivanje |
|
| |
prethodna stranica
