|
|
 |
povijest grada |
3000 godina povijesti |
 |
Priča o jednom gradu - Pula na prijelazu stoljeća (VI dio)
lzgradnja Pule kao sredinje ratne luke Austro-Ugarske Monarhije rezultira i premjetanjem brojnih mornaričkih slubi. U ratnoj je luci tako sve izrazitija potreba za osnutkom spremita karata i navigacijskih instrumenata, stalnog meteorolokog motrita te mornaričke biblioteke pa se 1863. godine organizira spremite, a na prijedlog Lučkog admiraliteta imenuje pomorski časnik za rad u istom. Dvije godine kasnije (1865.godine) uređuje se Hidrografsko spremite u Puli, koje djeluje kao podrunica trćanskog Hidrografskog zavoda. Zadaća spremita bila je opskrba bojnih brodova potrebnim pomagalima te upoznavanje sa znanstvenim dostignućima iz oblasti hidrografije i srodnih znanosti, koja su mogla posluiti momarici. Iste godine Lučki admiralitet dobiva zadaću da putem povjerenstva, a uz sudjelovanje hidrografa i voditelja spremita Roberta Mullera, izvan zidina Arsenala, no svakako u njegovoj neposrednoj blizini, pronađe pogodnu lokaciju za Mornaričku zvjezdarnicu sa spremitem za kronometre i nautičke instrumente te lokaciju za Mornaričku knjinicu i Spremite pomorskih karata. | Priča o jednom gradu - Pula na prijelazu stoljeća (V dio)
U blizini Politeame Ciscutti, na kraju ulice - Via della Specola, od 1898. godine djeluje i prva hrvatska narodna tiskara u lstri čiji je vlasnik tada bio A. Gabernik, a već sljedeće godine Josip Krmpotić. U tiskari se od 1899. godine tiska najdugovječnije glasilo Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka "Naa Sloga" (1870.-1915.), zatim učiteljski časopis "Narodna prosvjeta", dnevnik "Hrvatski list" (1915.-1918.) te trojezični tjednik na hrvatskome, talijanskome i njemačkom jeziku "Omnibus" čije je vlasnik bio znameniti Matko Laginja, prvi Istranin koji je obnaao dunost hrvatskoga bana. | Priča o jednom gradu - Pula na prijelazu stoljeća (IV dio)
Godine 1871. Pula dobiva kazalinu zgradu Politeamu Ciscutti (dvadeset godina prije Rijeke i 22, odnosno 24 godine prije Splita i Zagreba) - univerzalni auditorij za sve vrste scenskih i glazbenih priredbi kao i za raznoliku estradnu djelatnost (cirkus, film, sportske priredbe). Politeamu Ciscutti, smjetenu na granici povijesne jezgre i budućeg modernog poslovnog sredita grada, izgradio je prema projektu Ruggera Berlama poduzetnik Pietro Ciscutti. Gledalite se sastojalo od partera, dvadeset i osam loa u mezaninu, trideset loa na prvom katu te balkona i galerije. Kazalite je moglo primiti 800 posjetitelja... | Priča o jednom gradu - Pula na prijelazu stoljeća (II dio)
Pie: dr. sc. Davor Mandić
Admiralskom zapovijeću br.12., od 29. studenog 1856. godine zapovjednik mornarice, carev brat nadvojvoda Maximilijan, utvrđuje upute za putovanje cara Franje Josipa I, carice Elizabethe i njihove pratnje brodom "Elizabeth" iz Venecije u Pulu (da bi "svevinji, svojom nazočnoću iskazao počast polaganju kamena temeljca Mornaričkog arsenala u izgradnji...") kao i opirni protokol o njihovom boravku u gradu. Dana, 9. prosinca iste godine, polaganjem povelje i blagoslovom kamena temeljca, nakon to je Car tri puta udario čekićem po kamenu, na jarbol se podie carski stijeg, vojna glazba svira himnu, a s tvrđava odjekuje počasna paljba (dvadeset i jedan topovski plotun), Car posjećuje vojarnu, razgledava bolnicu, Arsenal i brodogradilite, fregate "Schwarzenberg" i "Venus"; popodne obilazi utvrde i konačno nakon večere u 19,30 sati razgledava osvijetljenu Arenu. Boravak cara Franje Josipa I. u Puli i polaganje kamena temeljca za puljski arsenal bila je formalna potvrda onoga to je bilo prethodno dogovoreno, a zapravo već umnogome i učinjeno. | Priča o jednom gradu - Pula na prijelazu stoljeća (III dio)
 Pie: dr. sc. Davor Mandić
Dioničko dutvo Pollak Reiseivitsz & Co. godine 1871. (na početku tadanje ulice - via Muzio) puta u pogon prvu gradsku plinaru s dnevnim kapacitetom od 5.000 prostornih metara plina. Prema sačuvanoj gradi ovo komunalno poduzeće od 1891. godine djeluje pod imenom "Officina comunale del gas". Početkom stoljeća kapaciteti plinare postaju nedostatni, pa gradska uprava donosi odluku o gradnji nove, na predjelu Verude, kapaciteta 60.000 prostornih metara. Godine 1896. izgraden je i vodovod uveden u knjige kao "Aquedotto comunale Francesco Giuseppe L''. irenje grada zahtijeva novu regulaciju prometa, pa Ministarstvo eljeznica zaduuje 31. kolovoza 1897. Rudolfa Urbasnickog iz Linza da pripremi dokumentaciju za tramvajsko postrojenje sa ivotinjskom ili električnom vučom. Kako je istodobno inenjer Jacob Ludwig Munz dovrio projekt prve javne elektrane, čiji je kamen temeljac postavljen 1900. godine, odlučeno je da tramvaj bude na električni pogon. Javna elektrana preuzeta je od izvodača radova - poduzeća "Aktiengeselschaft fur Unternemungen", 29. siječnja 1904. godine. Svojim je kapacitetom podmirivala potrebe električne gradske rasvjete i električnog tramvaja. | |
| 
|
vremenska prognoza |
|
|
|
 |
| |
|
pretraivanje |
|
| |
prethodna stranica
