PULA-online.com [Dnevnik putnika]

vijesti

kolumne

gradski vodič

Parentium - nezavisni portal grada Poreča

Dnevnik putnika

Zapisi s putovanja

Četvrtak, 28.11.2002.

Evo me. U Minkenu sam. A kolega u Vrankvurtu. Nisam pisao poprilično dugo. Ravno mjesec dana. A da budem iskren i nije me bila ni volja. Nisam obećao da će biti svaki dan. Pišem samo kada ne radi vodovod. Jer se tada nemam kome žaliti.

viďż˝e >>>

Utorak, 29.10.2002.

Još dva dana pa idem doma u Pulu. Na weekend. Kada sam doma ne pišem dnevnik. Tako sam upravo odlučio ovaj tren. Idem na weekend pa još i da trošim dragicijene sate, ma kakve sate – minute, na pisanje dnevnika. Uostalom to šta se zbiva doma i ne spada u «Dnevnik putnika». Računa se samo ono vrijeme provedeno negdje na putovanju.

Kako izgleda to moje putovanje? To sam baš bio počeo pisati prošli put kada sam išao doma, ali me izbacila iz takta «moja zračna kompanija» pa sam odustao od pisanja. U stvari nisu oni krivi. Kriv je Agnelli, onaj iz FIAT-a. Stari škrtac je odlučio da me uzme u svoj zamašnjak, a da nije ni znao.

viďż˝e >>>

Ponedjeljak, 28.10.2002.

Danas se pak ništa posebno nije dogodilo. Osim što sam spavao kao klada i samo se jednom probudio tokom noći. Noćas je stao onaj ludi vjetar. U stvari samo je malo usporio. Otišao sam na doručak u hotel preko puta očekujući da ću se dobro najesti. Ali ništa od toga, ili kako bi moja mama rakla «malo brus» – hotelska kuhinja ponedjeljkom ne radi. Zato su tamo bili majstori za dezinsekciju, dezinfekciju, deratizaciju i bog-te-pita šta sve. Prvo što sam osjetio bio je smrad lizola ili nečeg sličnog. Kao da sam uletio u upravo oribanu mrtvačnicu. Bljak. U takvom «ozračju» nisam mogao ni sjediti, a da ne pričam o tome da sam trebao jesti. A «siroče» gladan kao vuk. Ništa zato, imam ja u apartmanu u frigidigidaireu (kako kaže Stric) nešto za prvu pomoć. Uzeo sam maslac, marmeladu i narezao si tanko-tanko domaće slaninice. Dalmatinske dimljene. Donio ja od doma. Nije bila loša. Pola sam smazao dok sam sjeckao "na tanko" - ja ne volim "na debelo".

viďż˝e >>>

Nedjelja, 27.10.2002.

Danas je D-dan. Za promjenu sata i jedan sat duljeg spavanja. A ja se kao za inat probudio ranom zorom. Vani je još bio mrak a ja nikako ponovo zaspati. Tišina nedjeljnog jutra parala mi je uši. Nigdje se ništa ne čuje. Ni vjetra nema. Ni pjevac iz dvorišta preko puta. Ništa. Svi spavaju, samo ja zvirnjam. E jesam ti ja neke sreće. Da li da se ustanem ili da se prisilim spavati? Već znam, ako ostanem u krevetu pa čak i uspijem zaspati, cijeli dan ću biti u klincu. Mrzovoljan i kilav. Zato sam se odlučio ustati. I ravno pod tuš. Vrela me voda malo «ohladila» i popustili su ukočeni zglobovi. Nije loše.

viďż˝e >>>

Subota 26. 10.2002.

Sinoćnja kiša prešla je tokom noći, dok sam spavao, u jak vjetar. Rolete mi je vjetar drmao prilično snažno i u polusnu i trenucima kada sam se budio noću, imao sam osjećaj da sam doma i da jako jugo vršlja po ulici ispod balkona. Onda sam se sjetio da ipak nisam doma. Svejedno je bilo lijepo. Osjećaji koje je izazvao taj vjetar ipak su me oraspoložili tako da sam se probudio dosta rano i dobro raspoložen.

Wiktualienmarkt - München

viďż˝e >>>

prethodna stranica