Ponoć već je prola, svjetlo mi se gasi,
na barunu crnom lei teka noć;
čelom mi se truni spomen tvojih vlasi
ljubavi daleka, kad će, kad će doć?
Otila si. Gdje si? Ko da umrla si,
udaljenost ima smrti tunu moć,
srcem srsi, strasti, duom sumnje, strasi
poginut ću noćas i za dragom poć.
Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
ljubav boli, boli, kao ivot boli,
Teko, teko onom koji jako voli.
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
ali muči samo kad sam sam ko kamen.
Poezija
tampanje
