Dio X: Mana

Nije mi se odlazilo s tom ekipom pa sam odlučila ostati. Tri sam dana provela u Vruljama, povremeno pomažući Anti i njegovoj ženi, najviše u kuhinji. Ali, koža na rukama počela mi pucati, peći me, pa sam ipak odlučila otići.

- Nema problema, i ja sam.

Dio IX: K. u k. (ili Dva puta preko Jadrana)

Ante me jučer doveo do Vrulja. Još uvijek ne znam da li se kaže Vrulje, ili Vruje. S ili bez Ťjť? Ante me predstavio jednom drugom Anti, premda sam ga već upoznala, ali se on mene nije sjetio.

Dio VIII: Ante

Oko podneva popela sam se do samog hrpta Kornata. Prema sjeveru vidjelo se kopno, prema zapadu mnoštvo otočića i široka pučina mora. Tamo negdje bila je Italija. A tamo dolje, sjetim ih se, bili su Talijani. Mario je, sigurna sam, čekao da se vratim.

Čula sam ovce kako bleje. Stada su bila gotovo divlja, nije im se moglo niti blizu prići. Ali, njihovi su ostaci bili posvuda. Svu sam odjeću strpala u ruksak i pokušavala procijeniti kojim je putem najlakše kretnuti prema drugom kraju otoka, prema Proversi. Znala sam da uz zapadnu obalu otoka ima nekoliko manjih zaseoka, ali željela sam otići što dalje. Cilj su mi bile Vruje. Tamo je svakog dana gužva, pa bih, pomislila sam, lako mogla naći novo gostoprimstvo neke od posada. Ako treba i po cijenu nekoliko mamuzanja među nogama.

Dio VII: Zbogom Mario

Jutro pored Marija bilo je vrlo zanimljivo. Probudila sam se izgurana u kut kabine, njegovim laktom pribijena za onu glupu brodsku lamperiju, ili kako se to već zove. Jedna mi je noga bila između njegovih, premda je tijelom bio zamotan nekako na drugu stranu. Njegovom se položaju nisam odveć začudila jer zaspao je pod utjecajem alkohola, da ne kažem pijan. Pokušala sam se osloboditi njegove težine, ali to nije bilo nimalo jednostavno. Na kraju sam se morala provlačiti između njegovih nogu.

Dio VI: Mario

Po drugi put bacivši sidro uspjeli smo se usidriti u uvalu podno Opata. Talijani su tri milje prije prvog pokušaja sidrenja znali što će naručiti u obližnjem restoranu, one su se još dvoumile u kojoj će odjeći prisustvovati tom obilju jela, a meni su se čudili što se još nisam počela spremati. Osjećala sam se kao Pepeljuga. Kako nisam imala sa sobom odveć stvari, predložim im da ja ostanem na brodu, jer običaj je da se brod nikada ne napušta. Ali, oni o tome nisu htjeli ni čuti, pogotovo Mario. Pozvao me u sobu i pokazao na mnoštvo majica, košulja, jakni…neka samo odaberem.