Ako ste iz nekog kontinentalnog dijela pa čitate ovaj recept onda vam moram reći da je Ťčripnjať ono što se u nekim drugim našim krajevima zove Ťpekať a ponegdje i Ťcrepuljať (Vladimir Anić : Riječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1991, str 454 ). A, jeste li vidjeli ? Ovo je bilo jedno cijelo malo jezično istraživanje, a sve u slavu janjetine ispod peke, čripnje ili crepulje. Ali i isplati se – jer je to nešto čemu se ne može odoljeti - barem jedna velika masa mesoljubaca. Nije mi jasno kako netko ne voli janjetinu – to mi je nepojmljivo. A opet s druge strane mogu ih nekako i shvatiti jer ni ja ne volim meso kunića, ali ako nema baš ništa drugo pojedem komad, reda radi. Naročito ako sam u gostima, ali doma ne jer doma uvijek ima u frigidigidaireu nešto drugo.

Meso znate gdje treba nabaviti. Meso je od teleće koljenice, narezano na odreske debele 1,5-2 cm skupa s kosti.
Kost je ona od koje se rade dobre juhe, a ima iznutra onu 'masnu srž' - "nezdravu”, a tako dobru. I kada je izvučete iz kuhane kosti i pojedete namazanu na preprženi kruh i malo posoljenu, onda u kosti ostane “buco” – rupa, i po tome se jelo zove “osso buco”. Što veći 'buco' to starije tele, zato pazite kad nabavljate meso kod svog mesara. Znaju vas smotati i uvajiti juneću koljenicu za cijenu teleće pa se vi onda čudite kako to da se vaš mesar fura na Hondi od 1250 ccm i izigrava bikera u kožnim kombinezonu i pokušava biti sex-y sa svojih 130 kg i i približno istom visinom.
Za svakoga za stolom nabavite po jedan takav odrezakod 250-300 g. Ostalo šta vam treba je sve na bazi kuhanja za četiri osobe, kršne i ješne; jednostavnim rječnikom - za četiri gladuša.

Goveđi rep teško da ćete naći u našim mesnicama. Zato kada kažem goveđi onda mislim na juneći. Valjda ti junci ne uspiju dogurati do neke starosti. Ne isplati se uzgajivačima hraniti junca da dogura do goveđih godina. Ekonomija.
Sreća da to još uvijek (zasada) ne vrijedi i kod ljudi... ili mi se samo čini da ne?

Svi se obavezno zadrže u uglu kod Marije i dvoume se bi li kupili ili ne komad onih odrezaka od tune ili lisice koje Marija uredno ima poslagane skoro svaki dan na pultu – a od glave te friške ribe ni Ťgť.
Ribu treba kupovati samo cijelu tj. kad joj vidiš glavu, nikad očišćenu – jer jedino onda možeš znati da li je riba stvarno friška.

A moj Baja sprema sipe s krompirom tako da stvarno požališ da Ťnema višeť, jer bez obzira koliko napravi uvijek se sve pojede i Ťnema višeť. Jedno vrijeme se vodila rasprava da li je bolje krompir staviti sa sipama ovako ili onako, ali kako god ga stvili uvijek je ispalo Ťnema višeť. Taki vam je moj Baja.